Djordje Balasevic - Pa dobro gde si ti

 

Nikad nisam bio momak oko kog se di?e larma,
ali mislim da sam faca i da imam nekog ?arma.
Mo?da gre?im, al' ja sam takvog dojma.

Neki misle da sam led, neki misle da sam vatra,
meni stvarno nije va?no, ?
ta ko misli ili smatra,
kada ona o tome nema pojma.

I uvek smi?ljam neki novi stih, i neki fazon drukèiji od svih,
al' uvek kad je sretnem ka?em ja istu stvar:
Pa dobro, gde si ti? Ba? sam ovih dana hteo da te zovnem.
Hej, reci mi, dal' jo? uvek imas onaj broj sa 203?

Pa dobro, gde si ti? ?to ne navratis, kod kuæe sam popodne?
Hej, reci mi, kako mama, kako tata, kako baka, kako svi?

Svake noæi sanjam film u kom je ona glavni akter,
smi?ljam koju boju voli, smi?ljam kakav je karakter.
Kako spava, ili tome slièno.

Ja bih znao da je volim, ja bih znao s njom da ma?tam,
da je èuvam, da je ljubim, da joj la?em, da joj pra?tam
- to bi hteo da joj radim lièno.

I uvek smi?ljam neki novi stih, i neki fazon drukèiji od svih,
al' uvek kad je sretnem ka?em ja istu stvar.

Pa dobro, gde si ti? Ba? sam ovih dana hteo da te zovnem.
Hej, reci mi, dal' jo? uvek ima? onaj broj sa 203?

Pa dobro, gde si ti? ?to ne navrati?, kod kuæe sam popodne?
Hej, reci mi, kako mama, kako tata, kako baka, kako svi?

Nekad ne znam da li sanjam, nekad ne znam ?ta je stvarnost,
ja sam hteo taèno takvu, to je èudna podudarnost,
taèno takvu, ma ozbiljno vam ka?em.

Jedni misle da je ne?na, drugi tvrde da je gruba.
Jedni misle da je super, drugi misle da je truba.
Ja se sla?em, ma ja se uvek sla?em.

I uvek smi?ljam neki novi stih...