Djordje Balasevic - Nevernik

 

K'o ukleti jedrenjak
u gusti modri mrak
uranja kolodvor.
O, dobra noæ Banja Luko!

Ne, ne dolazim,
samo prolazim.
Nismo se videli dugo.
Dal' to be?e èast, ?injel maslinast?

Znam, ona spava sad
i mo?da ponekad
predgradjem njenog sna
pro?eta ludi desetar.

Dal' ikad pomisli
uz prozor pokisli
il' je sve pomeo vetar?
Hej, oèi èarne ispred kasarne!

Njenima nisam bio po volji,
va?no im bilo odakle su moji.

Za?to to smeta, sa ovog su sveta,
hlebotvorci, èestit soj?

Njen me je baba uz'o na ni?an:
dal' sam od njinih il' ba? i nisam?

Sloven sam, belac, slobodni strelac.
Mani se èièa, ja sam svoj.

Od Stare Kanji?e,
pa malko nani?e,
gde Tisa uspori
diæi æu sala? na bregu.

Mo?da im pobegne
kad ?ito polegne,
kad se jarebice legu.
Mo?da kad sneva meni dospeva.

Otpravnik klima crvenom kapom:
"Vreme je bilo, 'ajmo polako".

Prosipa vetar behara pehar,
spavaj mala, ma?ala.

Ne volim kad me uzmu na ni?an:
dal' sam od njinih il' ba? i nisam?

Sloven sam, belac, slobodni strelac.
Za svaki sluèaj, jo? uvek samo svoj.