Djordje Balasevic - Ostaje mi to sto se volimo

 

Moj drug iz detinjstva ?ivi sretno na selu,
k'o u ruskom romanu, taèno tako.
Ima ?enu i sina, ima podrum pun vina
i sve mu je ravno.

U poslednje vreme ja ga viðam sve reðe,
samo onda, uglavnom, kad ne?to slavi.
On se ne ljuti zbog tog, pru?i ruku i ka?e:
"Nisi bio odavno".

I seæamo se dana kad smo jo? bili divlji k'o jeleni hitri,
i sve smo bli?i istini i tuzi ?to smo bli?i sledeæoj litri.

Pitam ga dal' zna da si oti?la, da si oti?la.
"Ma nije stra?no", ka?e on, "Imala je drugog, to zna?".
Pitam ga dal' zna da se volimo, da se jo? volimo.
"Ma ba? si sme?an", ka?e on, "ponekad si klinac ba?".

Moj drug iz detinjstva ?ivot posmatra ?krto,
vidi nebo i zemlju, ma ima pravo.
Ja sam prokleti pesnik koji stoji na ki?i,
koji la?e i voli.

Mada smo uèili istu grubu ?ivotnu ?kolu,
mi smo nekad daleki, pa to je ljudski.
Svako nosi u sebi nekog svog malog boga
kom se potajno moli.

I zato vraæam prièu na vremena kad smo bili jeleni hitri,
i sve smo bli?i istini i tuzi ?to smo bli?i sledeæoj litri.

Pitam ga ?ta sad, kad si oti?la, kad si oti?la.
"Ma budi mangup", ka?e on, "ima mnogo sliènih njoj".
Pitam ga dal' zna da se volimo, da se jo? volimo.
"Ma koje?ta", gunða on, "dodaj bokal stari moj".

Moj drug iz detinjstva se o?enio zelen,
al' je imao sreæe, ja vidi? nisam.
Ja sam ljubio razne, neke potpuno prazne,
neke potpuno strane.

I sve mi se èini da ne postoji naèin
da mu objasnim tebe, jedinu pravu.
Zato topim u vinu èitav svet jer u èa?u
mo?e sva?ta da stane.

I seæamo se dana kad smo jo? bili divlji k'o jeleni hitri,
i sve smo bli?i istini i tuzi ?to smo bli?i sledecoj litri.

Pitam ga dal' zna da je neva?no ?to si oti?la.
"Avantura", ka?e on, "?ta ti sada ostaje?"
Ostaje mi to ?to se volimo, ?to se volimo.
"Dal' zbog vina", ka?e on, "al' ovo sme?no postaje".