Djordje Balasevic - Anita

 

Dal' se bar ponekad seti?
Pla?im se da ne...
Prosto... Ko u opereti... Sklopilo se sve:
Violinist, tu?ni pajac, lepa ?ena i tokajac,
A kulise... Zavejani grad...
Vodila me kud je htela, Dobar sam ja gost
Vere?marti, Citadela, i Lanèani most
Zavejani Trg Heroja... Gde po?eleh da je moja,
I da uvek bude kao tad.

Zvonio je cimbal neku tu?nu staru stvar
Molila me da joj pi?em jednom bar
Zateklo je jutro sne?no same zvezde dve
Ljubila me ne?no, k'o nijedna pre.

Pogledom sam posle dugo pratio njen trag,
Zavejanom ulicom Sent Haromsag.
Pla?ila me slutnja neka,
Znao sam od pre
Sve izgleda izdaleka drukèije.

Srce malo jaèe bije kad se setim nje
A Listove rapsodije bude stare sne.
Eh, da mi znati gde je,
Dal' se seti kada veje,
Il' u inat drugog ljubi tad?

Zvonio je cimbal neku tu?nu staru stvar
Molila me da joj pi?em jednom bar
Zateklo je jutro sne?no same zvezde dve
Ljubila me ne?no, k'o nijedna pre