Djordje Balasevic - Ja necu da kazem

 

Jednog æe dana
stvari postati, ako ne kristalno
ono bar porculanski jasne.

èitajuæi moje pesme
slepi æe poèeti da veruju
u ljubav na prvi pogled.

Naglo æete poèeti
nazivati mojim imenom
ulice, ?kole
i prigradska naselja,

Ali nemojte me pogre?no shvatiti.
Jer, ja neæu da ka?em
kako sam veliki pesnik.
To æete vi jednom reæi,

Oni koje me ne uspeju shvatiti,
skakaæe èoporativno s mostova,
?to æe dovesti
do totalnog zakrèenja
reènog saobraæaja.

Al', nema veze.
Mornari æe onda èitati
moje pesme,
i biæe im lepo.

Mo?da sam preterano skroman,
ali ja stvarno neæu da ka?em
kako sam veliki pesnik.
To æete vi jednom reæi.

Moje slike postaæe
osnovni sadr?aj
svake po?tene ?enske ta?ne.

Pisaæe o meni
jednoèinke, dvoèinke, troèinke
i sve ostale "èinke".
Samo ne palaèinke.

Svi znaci horoskopa
biæe zamenjeni
jednim velikim, mojim, znakom.

Lagaæete deci,
kako smo bili najbolji drugovi.

I neæu dalje da tupim.
Sad vam je veæ sigurno jasno,
da ja neæu da ka?em
kako sam veliki pesnik.
To æete vi jednom reæi.