Djordje Balasevic - Drvena pesma

 

Snio sam noæas nikad pre?aljenu stvar...
Mog drvenog konjiæa...
Kanap i zvuk toèkiæa...
Vrbice zvon...
Za mnom verni Sanèo moj...
U pohodu na Nespokoj...

Snio sam jo? i svoju prvu tamburu...
Kako k'o noæna dama
Iz ju?nog Amsterdama...
Iz izloga... Mene klinca zavodi...
Na smrtne grehe navodi...

'Di je to drvo raslo, od kog' je tesana?
Da l' se pod njime neko nekada ljubio?
Otkud' u njemu izvor svih mojih pesama?
Da l' je to znao onaj ko ga je dubio?

'Di je to drvo raslo, vrh kojih bregova?
Da l' nas je ista ki?a mladjane zalila?
Ko mu je grane kres'o, mati ga njegova?
èija je ruka li?æe s jeseni palila... da znam?

Snio sam, onda, krevet, sav u èipkama...
Obesnu igru vatre...
Sklopljene ?alukatre...
Na uzglavlju... Ru?a u intarziji...
Pod kojom smo se mazili...

Snio sam sanduk, crni, srebrom okovan...
Novembar... Izmaglica...
I kvartet dragih lica...
Maleni èun... Nasred luke pokisle...
Da me u veènost otisne...

'Di je to drvo raslo, spram kojih vetrova?
Da l' je pod njime neko za nekim ?alio?
?to ga je grom obi?'o, mati ga Petrova?
Ko je u ?ake pljun'o, pa ga strovalio?

Jedina moja mila... ?to si me budila?
Bio sam tako blizu nalièja vremena...
Taji se jedno drvo u mojim grudima...
Gde li æe ne?to niæi iz toga semena...
...da znam?