Beogradski Sindikat - Duga je ulica

 

duga je ulica, èesto se staje
?ta je ono ?to me tera da idem dalje? ne?to vi?e!
?to se èita iako ne pi?e, ?to èoveku daje ?ivot
i kad prestane da di?e, razbija kli?e
straha od smrti
sve dobija smisao, zemlja nastavlja da se vrti
i ako stane?, brate zapamti
niko ne mo?e da ugasi ?ivot ?to u tebi plamti
vatru koja gori
?elju èoveka da se bori da ne?to stvori
iza sebe ostavi
da se suprotstavi zlu koje vreba a sve ?to treba
je odreæi se potreba koje tu su da te kvare!
novac i ?ene dodju i odu ali èuvaj drugare!
pakao il' raj!
zato brate znaj duga je ulica al' izvestan je kraj!!!

iz pra?ine i blata ulice beograda
sti?u slike rezervata pod ki?om granata
oru?je na gotovs te?ak ?ivot od smrada
detinjstvo noæna mora zakon ulice vlada
odrastanje u duhu narodnih pesama
k-k-kubure, sablje, preki sud, ve?ala
i ?ta se sada de?ava na ovom trulom svetu
sve odlazi u kurac ni?ta nije u redu
i jebe? sistem! jer je jebeni sistem kriv za sve koji nepravdu velièa, politièare pse
a politika je bila kurva, uvek biæe takva
sti?e razglednica od srbije sa letovanja iz pakla
a deca su ko deca svako tra?i ne?to vi?e
svoje mesto pod suncem jer ovde te?ko se di?e
a gde æe? vi?e kada prepu?ten si sam sebi
da ?rtvuje? svoj ?ivot ne bi. ali mo?da pre bi
da razmisli? o svemu ulici, ?ivotu
mo?da tu æe? naæi sreæu ako spreman si za borbu
aaah! da se snadje? kako ume? i zna?
sve od sebe da da?. duga je ulica i to duga je ba?
budan da bude? za sve ?to ti ?ivot sprema
te?ak ?ivot u beogradu bez ikakvih dilema
al i da mogo sam da biram znam da ovde bih se rodio
i ratove s demonima bih neprekidno vodio
kada bi ih dobio sve do jednog pobio
zahvalio bih bogu ?to mi je du?u oslobodio.

ref.

u poèetku sam bio sasvim bled na trenutke vidljiv dogadjaj u ?ivotu koji zaboravlja se lako ali urezan u pona?anje ja te proganjam od tada a da nisi ni svestan da je tako; kako prolaze godine sve konkretniji oblik i prisutniji udeo u ?ivotu tvom dobijam i uz tvoje mi misli odane jo? uvek nejake odbrane koje neiskusno postavlja? bez napora probijam; usput si vidim sakupio unutra?nje moæi trunku uverio da tajne postoje moj lik sagledao sav odbio po koji udarac koji sam poku?ao da ti zadam ali tvojom sve?æu ja i dalje suvereno vladam: godine ratovanja na meni ostavljaju trag a tvoj maè i oklop posle svakog okr?aja sve o?triji postaju dok jednog dana nisam ostao bez glave a posle mene samo svesnost i ti?ina ostaju; vratih se jo? jednom jo? jedan udarac da ti zadam poslednji i kobni i uzeh vreme da me ojaèa oblièje smrti sada moja je maska bez sumnje u ishod èekam na kraju puta èas tvoga dolaska; i usput moja senka padaæe na tebe oslabiæe? mislio sam izvesnost iscrpeæe te ali kada te udarih po ramenu i videh da me gleda? kao brata i videh tvoj grandiozan poslednji ples prepun moæi ostao sam bez daha; tvoje izabrano mesto blago zadrhta i uz umiruæeg sunca zrak tvoj poslednji pokret be?e moæan i jak i ja te usmerih ka jugu gde u predelima nepreglednosti izgubi ti se trag.

ref.

lice njegovo to je ko od drveta kore mlado a mnoge bore duhom prve zore i èudom on je gonjen da na put dalek ode be?e suvi?e mlad za taj put dalek tad a opet za put ko da je stvoren i prvo je nejake mi?ice hranio od ljubavi ki?nice a zatim je za krhko telo osnovno jelo bilo svako delo smelo tad treniralo se dobro i dobro se jelo sve do doba zrelog kad osnovna hrana postado?e visoka uma stanja i vrhovna znanja i usled duge obuke postadoh obuèen u belo odelo ve?tine upravljanja i od tad mene korak ima veæ danima od davnina rekao sam svima i ko da me tera da grabim na put a usput u uspeh ja gubio sam veru al nisam odstupio od smera jer ja i volja nesluæena do?ivesmo dobra nesudjena i prodjosmo kroz mnoga isku?enja uz pomoæ strpljenja i velikoga htenja i nema odstupanja i nema povlaèenja i poseban znaèaj da dam pravim vrlinama i svakom ko ih gaji starim istinama i svakom ko ih zna i ?ta ima smisla ja da to priznam vi?e od srca i obraza èista blistavog oka i uspravnog hoda kao blagoslov od boga i zato na kraju ove ulice ja gledaæu u lice bez straha crnoga kosaèa i volja mi svakodnevno jaèa dok ka njemu ja koraèam a do tad sve ovo komad po komad dobiæe znaèaj i videæu ko celinu ovaj moj put plodan i bogat ko svu velièinu ?ivota moga

moj je ?ivot pun problema. na ulici od malena
po?tovan kod klinaca i drugara kojih nema
pratim ulicu ?to krivuda. ja je pratim ona me cima
kao sundjer upijam sudbine. trenutke delim sa svima
i zovu me lutaluice psi da podjem s' njima
znam u svakom zlom èoveku dobrote malo ima
drugovima iz kraja ?elim da poruèim samo jedno
suze za geto trinest brate veèno!
idemo sad svi zajedno! mi moramo svi da uspemo!
mo?emo i sutra da umremo al nikada glavu da spustimo
niz bujicu da se pustimo da nas bespomoæne nosi
ni rim èak nije bio sagradjen preko noæi
ne treba goreti u ?elji, s vremenom sve æe doæi
kad ulici bli?i se kraj sunce zaslepljuje oèi.