Tereza Kesovija - Parkovi

 

Vi ste tiha gnijezda i mirni sati hlada,
dok u vama se kriju zadnje ptice grada.
Vi ste poslije podne i predah jednog dana,
jer sigurni su va?i zidovi od grana.


Parkovi, parkovi, srca grada,
parkovi, parkovi, srca mog...


Vi ste paviljoni muzike i ru?a,
putniku bez puta, noæi?te se pru?a.
U dubini noæi veæ davno tako stoje
da l' ljubavnici tu?ni il' spomenik za dvoje.