Tereza Kesovija - Kristinka

 

Iznad oblaka i plavom beskraju
tvoje oèi vidim, Kristinko,
moje misli starim vlakom putuju
do tvog srca, do tvog osmijeha.

Tu u vrtu raste isti bijeli cvijet,
miri?e na tebe, Kristinko,
svi smo oti?li u neki drugi svijet,
meðu nama bezbroj godina.

Ispod prozora jo? èujem isti glas,
zove tvoje ime, Kristinko,
ali sada tamo vi?e nema nas,
ostala su samo sjeæanja.

Prve tajne, prve nje?ne ljubavi,
sve to dijelili smo, Kristinko,
mi smo isto htjeli, isto voljeli,
mi smo bili dio jednog sna.

Samo uspomene kao vreli trag,
prijateljstva davnih, Kristinko,
tko je srcu jednom bio tako drag
nikada se ne zaboravlja.

Ova pjesma na?u prièu èuva sad,
u njoj mi smo vjeèni, Kristinko,
s pjesmom svak je opet barem na èas mlad,
zapjevaj je s nama, Kristinko.