Soundbringer - Prokletstvo (The curse)

 

Prokletstvo (The curse)
Za kralja Zvonimira bija?e sva zemlja vesela
jer bija?e puna svakoga dobra,
a gradovi bijahu puni srebra i zlata.
Ubogi se jakih ne bojahu,
niti se sluge bojahu da im gospodar uèini nepravdu,
jer kralj svih branja?e.
Ali u to se vrijeme zgodi da car bizantski,
s voljom svetoga oca pape po?alje pisma i
poslanike moleæi pomoæ kralja Zvonimira,
meðu kraljevima kr?æanskim kralja po?tovanoga.
Kada dobri i sveti kralj Zvonimir primi pisma
od pape i cara, zapovjedi po cijelom kraljevstvu svome,
neka se vitezovi i baruni sakupe
kod pet crkava na kninskom Kosovu polju.
I kada doðe reèeni dan, Zvonimir im proèita molbu
neka odluèe da li æe, zajedno s drugom gospodom kr?æanskom,
iz drugih zemalja u koje su poslana takva pisma,
a s pomoæu Bo?jom poæi osloboditi mjesta
na kojima je sin Bo?ji na kri?u muku trpio i krv prolio,
gdje je predao duh Ocu i gdje je u grob
bilo polo?eno preslavno tijelo njegovo.
Al èuv?i to »Bogom prokleti i nevirni Hrvati«
ne da?e listove doèitati, veæ poèe?e krièati i vikati
na svetoga kralja da on hoæe njih odvesti iz domova njihovih,
od ?ena i djece njihove, te s carem otimati mjesta
gdje je Krist propet i gdje je grob njegov.
I nevirni Hrvati uze?e zlu misao i meðu sobom
zlo vijeæe uèini?e
- "Bolje da jedan umre, nere toliki puk da pogine".
I kao psi na vuke lajuæi kada idu, tako oni krenu
na dobroga kralja s bukom i oru?jem. Poèe?e sjeæi
tijelo svoga kralja i gospodina i krv njegovu prolijevati.
I kralj, le?eæi u krvi, izranjen, u velikim bolovima,
prokle »nevirne Hrvate« i ostatak njih Bogom
i svecima njegovim, sobom i nedostojnom smræu svojom,
da nikada vi?e ne imali gospodina od svoje krvi i jezika,
nego vazda tuðu jeziku podlo?ni bili.
A slu?av?i o tome ?to se zbilo u kraljevstvu hrvatskom
kralj ugarski, imenom Bela prvi, poðe s vojskom golemom
i uzme kraljevstvo hrvatsko.
I imahu Hrvati kralja ugarskog za gospodara,
jer svoga bijahu ubili. A bi ubijen kralj Zvonimir
na tisuæu i osamdeset ljeta od roðenja Isusa Krista.