Petar Gra?o - Kad ostarim

 

Ne vjeruj
Kad ka?u da sam lud
Da me znaju
Od 'ko zna gdje
I 'ko zna kud
Reæi æe da gone mene
A boje se svoje sjene
Sjene ru?ne kao ljudska cud

Pobjegnu
Kad ka?u da me znaju
Kad ti èasnu rijeè
Bez malo èasti daju
Mi?evi su to u boci
Nisu moji to svjedoci
Njihove ih oèi odaju


Treba? mi ti, snagu mi daj
Ti budi moj poèetak i kraj
Umoran sam i malo me strah
Zagrli me, trebam tvoj dah
Treba? mi ti, snagu mi daj
Budi moj put kroz trnje u raj
Kad utihnu svjetla i dim
Kad ostarim


Ne vjeruj
Kad ka?u da sam tih
Da ne jeèi pjesma moja
I moj stih
Ne le?e im moje rime
Vjeruj nemam ni?ta s time
Kriv sam
Jer sam bolji ja od njih


Treba? mi ti, snagu mi daj
Ti budi moj poèetak i kraj
Umoran sam i malo me strah
Zagrli me, trebam tvoj dah
Treba? mi ti, snagu mi daj
Budi moj put kroz trnje u raj
Kad utihnu svjetla i dim
Kad ostarim


Ne mari
Za ?apat ?to me vrijeða
Hrabrih ratnika
?to napadaju s leða
Ne ljuti se veæ ih ?ali
Jer su sami, jer su mali
Ljubav nisu niti upoznali

Zagrli me dok nas ima
Zagrli me ide zima
Vrijeme ipak dolazi po svih