Oliver Dragojevic - Nista novo, nista novo

 

Ni?ta nova, ni?ta nova
posli fe?te kisne vala,
u pitaru lipi snova
cilo lito tu si stala.
Ra?timane sad su ure,
zatvorene gnjiju ?kure...
Sad ?ivotu, punon zima,
okrenuta nan je prova,
odri?ena veæ je cima,
ni?ta nova, ni?ta nova...

Pala je u more stina
i prozebli grdelini,
uz gradele, kraj komina
nima ko da te zaini.
I dok jugo stalno jaèa,
oko kuæe reste draèa...
Sve se sprema da podivja,
a mi kano stara bova
plutamo bez pravog cilja:
ni?ta nova, ni?ta nova...

Uzalud privræen foje
èa æe reæ mi na sva justa,
svi govore: bit æe boje,
barbirija veæ je pusta.
Vaja vrime niz skaline
vonj mi?erje i morbine...
I bri?kulu dikod baci
klapa èa jo? ni gotova
da ostari po bonaci,
ni?ta nova, ni?ta nova...

Finili su pusti kanti
i promukla veæ je klapa,
i po dobru svak te panti
stareæ s nama sve do ?èapa.
Naresle su nove plime,
popucale surgadine...
Jo? se pine dugi vali
i po mistu reve tovar,
jarboli u more pali:
ni?ta nova, ni?ta nova