Oblivion Awaits - Vilin Deva

 

Vilin-deva hoda?e po ?umi
Zlatne kose ?to ima?e
Vilovnjaèkog kralja kæi, svojoj
Sudbi poðe tad u zao èas

Ruke bele, oèi setne,
Poput sunca umiruæeg
Planine joj behu preci
Gorsko cveæe deca njena

Vetar ?to duva kroz maglovita brda
I poljane cvetne joj behu rod
Ali druga sudba kæeri ?ume èeka
Dana toga kobnog, kad joj be?e kraj.

Vilin-deva hoda?e po ?umi
Zlatne kose ?to ima?e
Vilovnjaèkog kralja kæi, svojoj
Sudbi poðe tad u zao èas

?umar, lovac, maè za pasom
Luk u ruci on ima?e
U lov poðe tada, siguran i odluèan
Vetar kosu mu bi?ta?e

Pote?e svoj luk, lovac hrabri, èasni
Jer gladan be?e on, na putu dugome
I ustreli kæerku vilovnjaèkog kralja,
Kæerku ?ume i jezera.

Vilin-deva hoda?e po ?umi
Zlatne kose ?to ima?e
Vilovnjaèkog kralja kæi, svojoj
Sudbi poðe tad u zao èas

Po zlatnom pla?tu njenom, mekom
Krv beja?e prolivena
Njene oèi, setne, tu?ne
Zanavek se sklopi?e

Ne zna?e lovac ?ta sa sobom da èini
Krvave mu ruke, a obraza crna
Pote?e svoj maè, taj palo? ubojiti
Probode se sam i okonèa bol