Ivana Brkiæ

Noæima u oèima
svjetlo prvog dana
pitanja u svitanja
rosom jutra prana

Ranjena k'o ptica mokrih krila
umorna od sna
uvijek bila sam k'o zaèarana vila
noæ mi utjeha

Kao slatka rijeè ?to toliko mi znaèi
u danima kad srcu nedostaje?
bio si mi sve ?to ?eljela sam naæi
i kada odu svi ostaje? mi uvijek ti