Ibrica Jusiæ - Emina

 

Sinoæ kad se vraæah iz topla hamama
prodoh pokraj ba?æe staroga Imama.
Kad tamo u ba?ci, u hladu jasmina,
s ibrikom u ruci staja?e Emina.


A?ik, Aj?a, java?a,
konja ja?e suba?a!


A kakva je, pusta, tako mi Imama,
stid je ne bi bilo da je kod Sultana.
Pa jo? kada ?eæe i pleæima kreæe,
ni hod?in mi zapis vi?e pomoc' neæe.