Demonio - 1001 Zasto

 

(ft. shorty)

Prva strofa: (demonio)
Za?to pitanje zvuèi prosto?
Hiljadu i jedno ''za?to'' za sto posto
Re?avanja problema.
Za?to uvek prisutna je dilema?
Za?to tu sam, a kao da me nema?
Za?to ovo prièam? za gde se spremam?
Pitanje je konstanta bez granica i stega.
Za?to tra?im putanje za pobeæi iz svega
?to smatram suvi?nim?
Za?to èovek mora da se oseæa va?nim,
Boljim od drugih? ?to imam, to i nudim.
Za?to po hiljaditi put se èudim
I gledam, ali ne raspoznajem?
Za?to trudim se, ali ne doznajem?
Za?to posle par koraka uvek padnem?
Za?to misli imaju taj svojevrsni tok?
Da li je moguæe da je ovim ljudima pro?ao trajanja rok?
Za?to pravimo probleme? da li premalo je kajanja,
Ili sam ja taj koji nogama za zemlju ne prijanja?
Za?to ne uklapam se? u èemu je problem?
Reèi kao da ne dopiru. da li sam nem, ili me ne ?ele èuti?
Za?to svi, nekako, previ?e smo kruti,
Puni la?nih morala, krivih ideala?
Svima hvala koji trude se da rasude.
Za?to prihvate te tek kad te ne bude?
Za?to ?ivimo, pravimo jebene zablude?
Kuda i zbog èega? za?to nas vode?
Za?to bolje nam je ovde?
Za?to nije bolje tamo?
Trudim se da doznam za?to,
Ali sve mi je jebeno strano....

Refren:
Hiljadu i jedno ''za?to'',
Da li odgovor æe doæi?
Ako ne mogu sam dilemu da razre?im,
Hoæe li neko pomoæi...?

Druga strofa: (shorty)
Ja sam iz belog grada, betonskih solitera,
Iz zgrada starih, oronulih fasada, ulica sivih.
U ovoj prljavoj igri ?ivi da se pre?ivi.
Uvek, po svima, samo drugi su krivi.
Pitam se: za?to svima na ovom malom svetu postalo je tesno?
Na?e je mesto tu gde su ratovi èesto,
Gde ljudi bez svesti u ponor srljaju svesno.
Pogled u desno. nemoj me gledati besno sad, da te ne bih tresn'o!
Pita? se za?to sam takav? za?to je takva traka poslednja?
Jer nisi dosledan i ni?ta poseban, a veæ se pravis pametan,
Gleda? me preko ramena i ruku pomirenja neæe? da primi?.
Ka?e?: ''?ivot je biznis gde svi su isti - materijalisti.''
Glasovi razni puniæe ti glavu, a ti je prazni.
E moj roðeni, voljeni rode, ove me note vode ?ednog preko vode.
Umesto da se dr?imo zajedno i tako trajemo,
Idemo rekla-kazala, jedni na druge lajemo,
La?ima va?nosti dajemo, tonemo, stajemo...
A kad se bude oti?lo u kurac! e moj buraz,
Da bi ostao u igri mora? fazon da fura?
I da se gura? sa jaèim
Po svaku cenu, na svaki moguæi naèin,
Svu moguæu energiju da zraèis,
Da zna? koliko znaèis!

Refren:
Hiljadu i jedno ''za?to'',
Da li odgovor æe doæi?
Ako ne mogu sam dilemu da razre?im,
Hoæe li neko pomoæi...?

Treæa strofa: (demonio)
Za?to samo pitanja, re?enja niotkuda?
Sve same stranputice, lica budna
Koja ?ele èuti, po koju popiti,
Du?u otvoriti, o problemu zboriti.
I opet sve se vrati na poèetak,
Nikakav pomak, surova realnost,
Odgovor prete?ak da se izgovori,
Pa pitam se: za?to onda ?iveti?
Za?to se moliti? za koga stvarati?
Kome se nadati? u ?ta verovati
Kada ljudi ne prihvataju istine?
La?i im vi?e pa?u. neki napune èa?u
I re?enja u njoj tra?e,
Drugi navuèeni na drogu stvarnost zaobilaze,
Sve neka kriva re?enja nalaze.
Za?to onda, pitam se, za?to mi je stalo?
Za?to meni to izgleda bitno? da li vama nije ni malo?
Za?to zarad po?tovanja èovek mora biti zao?
Za?to od kad krenuo sam nisam stao?
?ta je to ?to me vodi ka mentalnoj slobodi?
Otvoren um, snimak perfektan, ne postoji ?um.
Pesma nije bum, nije za u diskoteku.
Slu?ana u svakom ?teku, na diskmenu, plejeru ili deku,
Na slu?kama najbolje, tu sve se èuje.
Za?to onda sve drugaèije se psuje?
Za?to glave od lo?ih uticaja otupe?
Za?to poku?avaju da sve vredno potkupe,
Sebi prilagode, za kavgu samo tra?e povode?
Misle da druge æe da povrede,
Uvek ispadne da sebi naude.
Ali nisu svesni, verovatno, previ?e frustrirani, besni,
U svojoj roðenoj ko?i previ?e tesni.
Fitilj je tu, ?ibicu kresni
Za jo? hiljadu i jedno ''za?to''.
Koga briga ?ta æe se desiti,
Ti rokaj bato...