Daleka Obala - ?ao mi je nas

 

Mutna svijetla ki?ovitog grada ostala su iza nas,
U meni pada posljednja nada da razumije? moj glas,
Niz staklo klize krupne kapi i moje riječi klize uz njih,
Kad bi se vratili posljednji sati ,promjenit ne?to dali uspio bi.

Zaustavljam se i otvaram vrata s ki?om su riječi prestale,
Tvoj zadnji osmjeh zaklanja tama, a moj u meni zapinje
Sve ono ?to je bilo sve, sad se u ni?ta se zatvara,
Nazad krenem ne okrećem se, dok se noć u jutro pretvara.

A ?ao mi je nas, ?ao mi je snova ugaslih, na?ih ?elja glas sad je tako dalek tako tih.
A ?ao mi je nas i znam da neznam sebi priznati da na?ih ?elja jaz i tebe i mene od nas će odvesti