Stribog - U Vuèjem Oku Oganj
U Vuèjem Oku Oganj
''?umske vile ostavi?e te,
Vjera nova oèarala te,
Bo?anstvo svoje ti napu?ta?,
Du?a tvoja prognana je!
Uz potoke gorske sada bje?i,
Jer u noæi ovoj svetoj - metom postaje?.
Pod gustim granjem crnim,
Lanac tvoj sa kri?em nestaje,
Ti, ?to poput baklje svijetli? -
Koji u vuèjem oku oganj jesi...
Hramovi nesvjetlosti nièu,
Dok sjena tvoja hladna
Pod kamenim idolom iz davnina kleèi,
Pod njim rune mudrosti urezane -
Tako drevne su i tu?ne...
Snaga ognja Peruna neka srce grije ti,
Gdje vuk i sokol poganski gnjev pronose,
Zora ponosa i slave uskrsnuti æe,
Dok Bijela rasa na Irij pohodi, èasnoga duha
Ti, ?to poput baklje svijetli? -
Koji u vuèjem oku oganj jesi...''
Letras Stribog